Ka nebu. Platforma sa ležaljkama i foteljama. Espresso. Običan. Crvena hladna tečnost slatkasto gorkog ukusa iz male flašice polako prelazi u mene. Uobičajeno kroz jedan od otvora na glavi. Primećujem zamagljenost stakala sunčanih naočara. Sunčane kreme sa faktorom 40 premazah po telu gde je to bilo moguće na javnom mestu.
Šljop šljop šljop.
Škljoc škljoc škljoc.


Blogorovanje zahteva i neke akcije u blogokampu koji koristiš. 
Bolja mesta su u hladu. Evo kao ovo gde ja posterišem svoje postiće koje Vi, daaaa Vi Vi, čitate. i Gledate slikice i slušate muzikicu.
Meni je zadovoljstvo da delim to sa Vama.


uuu jeeeeee 

ovo je postalo opasno 
prava epidemimja bwe 
saću sve da vas pelcujem 
jel se tako kaže, a 
ili vacinishem 
protiv blogomrzovolje 
oooo 
selidba je ok 
ako je to u pitanju 
ovo je moje peto stanište 
i do sada je egal sa mojblog terminom 
šta nosi notj a šta nosi nejako plećo 
to ćemo saznati u narednim nastavcima 
ako ih pisci posteraši naprave vidljivim 
a nije loše i ako ostanu nevidljivi il nechujni 
odlaziš mi ti 
ti 
koja si mi toliko mnogo značila 
ti 
koja si bila uteha i nada 
ti 
koja znaš kako, kad i gde 
tiiiiii 
koja dobro spremaš nes 
eee 
ti 
koja znaš da izmasiraš bolna mesta 
ti 
da da 
bash ti 
čemu onda ja 
odo i ja 
i ja 
ija ija 
đija 
điha 
điha điha 
dva prutića 
i putića 
tića pesma u divnom danu vreline koja raspilavi telo 
i dušu 
a u zdravom telu je i zdrav duh 
koji hoda 
moooooreeeeeee 
he he 
mogu ti pričati do hiljadu i jednu noć 
i nazad 
jer pratim samo ritam ovog vremena 
vremena vremenskog 
i vremena padežškog 
i vremena časovničarskog 
i vremena u vlasi kose 
melodija dođe sama 
bez poziva svaki dan kao što dođe 
isti 
a nije isti 
jednakost danova je prosto nemoguća 
nemogućnost kloniranja danova je frapantna 
i opisana već kao vremensko-prostorni reset sa svim ostalim elementima u zatvorenom sistemu 
a i to je pitanje održivosti 
jer to bi bio vremenski perpetum mobile...



evo ovde
leškarim i čekam
sladoled da se malo opusti
volim krupne zalogaje
puna usta