"Ne govori sa punim ustima" kaže mi tata za večerom. Htela sam da mu kažem o Brankovom novom kuci. Zaboravila sam da sačekam da progutam moje makarone i sir.

"Sedi mirno, Marija" moja mama šapuće u crkvi. Pokušavam. Ali moje ruke i noge ne mogu da budu mirne više.

"Sakupi svoje puzle" moja velika sestra kaže pre spavanja. Ali nisu završene. Ako ih sklonim, moraću sutra da počnem sve ispočetka.

"Ne šetaj ispred TVa" kaže mi brat svojim gunđavim glasom. A samo sam krenula da pijem vodu.

"Počni brojanje sa vrha, Marija" kaže moja učiteljica u vrtiću. A, čak i kad brojim sa dna, moje brojanje je dobro.

"Očešljaj se Marija" kaže mi mama subotom. Ne idem u školu ili crkvu. Koga je briga kako izgledam? Osim toga, mojoj kosi treba odmor.

"Veži pojas" kaže mi tata kad sednemo u auto. Ja uradim to nakon što stavim svoju lutku u krilo. Jer želim da i ona bude bezbedna takođe.


Teško je imati pet godina. Svi žele da ti budeš perfektan. Od ujutru do uveče, ljudi ti govore šta da radiš, kako da radiš i kad da govoriš.

Onda ja odem kod bake. Ona me toplo zagrli. Ona se igra skrivalice sa mnom. Ona mi pravi kolače. Ona mi čita. Ona mi dopušta da se igram sa njenim fensi šeširom i sjajnim cipelama. Ona se ljulja samnom u njenoj ljulašci na balkonu. Ona mi pokazuje vevericu koja se penje visoko na brest. Ona mi poravnava kosu kad vetar duva, i kaže "Tako sam srećna što si mi ti unuka, Marija. Ja mislim da si ti baš PERFEKTNA!"


It's Hard to Be Perfect
By Norma T. Balding
Art by Michael Palan
TURTLE
magazine for preschool kids